Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, sam sebe je opisao kao izuzetno humanu osobu, doktora, čovjeka, porodičnog čovjeka, i na zadnje mjesto stavio - političara.
Ovo bi možda bilo lijepo da je to tako i u praksi. Jer doktor Stevandić jeste pomogao osobi koja je došla da obilježi godišnjicu stradanja Srba, ali eto, momenat je bio baš takav da je doktor svu svoju "humanost" pokazao baš u momentu kad već uveliko traje izborna kampanja, a on je ujedno i predsjednik Ujedinjene Srpske. I predsjednik Narodne skupštine.
I sve je to objavio na svojim društvenim mrežama, hvaleći sam sebe.
Doktor Stevandić je potpuno zanemario to da nikad nije dao obrazloženje zašto mu ljudi pišu "crveni kombi", jer je eto taj zloglasni crveni kombi pljačkao pripadnike sva tri naroda za vrijeme rata, pojedine prevozio ulogore a Stevandić je rekao da je taj crveni kombi u suštini bio crven samo zato što je boja crvena, da on nema nikakve veze s tim i da je, prema njegovim saznanjima, taj crveni kombi Banjalukom vozio samo dva mjeseca.
Stevandić nikad nije objasnio ni svoju ulogu u ubistvu policajca Šušnice u banjalučkom kafiću "Kajak" na samom početku rata. To što je ispoštovao Hipokratovu zakletvu i pomogao čovjeku ne čini ga humanistom.