Slavica Joldžić Nicke upitala je sinoć javno gdje je nestalo 300 hiljada maraka koji je bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik dao za Azil za pse na Manjači. Isto pitanje postavila je Udruženju građana “Sretan pas”.

Joldžić Nicke je uz pitanje dostavila i dokumentaciju ovjerenu u Osnovnom sudu grada Banja Luka, prema kojoj je ravnopravni član udruženja "Sretan pas", na čiji račun je leglo 300 hiljada maraka iz Kabineta predsjednika u aprilu ove godine.

Mi smo o tome ranije već pisali. Psi u azilu na Manjači bili su prepušteni sami sebi, umirali su na ovakvim temperaturama - zimi nemaju nikakvo grijanje, ljeti nemaju nikakvu ventilaciju.

Predsjednik Republike se uključio uz rečenicu na Twitteru “kad neće niko, hoću ja”, primio udruženje Azil Manjača – građani, kad je saznao da psi umiru od gladi.

Prije Dodikovog uključenja, Grad Banjaluka pola godine nije nabavljao hranu za pse, iako je Odjeljenje za komunalne djelatnosti trebalo da brine o Azilu za pse i pola godine nisu raspisali tender za nadležnu veterinarsku službu tako da je između stotinu i 150 pasa bilo bez veterinara pola godine.

Sve troškove godinu i više dana snosili su sami volonteri, koji su svoj novac davali za hranu, koji su svoje vrijeme ulagali u čišćenje Azila za pse na Manjači, ljubitelji pasa koji su sahranjivali uginule štence.

Sve pare koje su trebale da odu za Azil na Manjači, umjesto Facebook grupe volontera koja je bila organizator svega - "Azil Manjača građani" - prebačene su na samo jednog člana te grupe, Milu Šarić, koja je osnovala udruženje koje može da primi novac u ime svih volontera, a to udruženje se zove "Sretan pas".

Od tog momenta kada na račun udruženja "Sretan pas" liježe pomenutih 300 hiljada maraka, koje su u dobroj vjeri proslijeđene iz Kabineta predsjednika, u udruženju nastaje - hipotetički rečeno - kompletna ludnica.

Prema dokumentima koje smo objavili, od 300 hiljada maraka, 90 hiljada maraka bilo je namijenjeno za članove porodice Šarić i to po 30 hiljada maraka za poslove tipa vođenja društvenih mreža. I tako po tri puta svojim užim članovima porodice.

U međuvremenu, skupštinu udruženja napuštaju i javno se ograđuju dvoje članova udruženja, koji su insistirali da im ne spominjemo ime, a dolazi novi.

Nijedna marka iz kabineta predsjednika Republike još nije stigla u Azil na Manjači. Skupštinska većina, predvođena SNSD, odobrila je prenos Azila za pse na Manjači, kao posebne kategorije, na Centar za razvoj i unapređenje sela Grada Banjaluka. Upućeni koji odlaze svakodnevno u Azil za pse kažu da se stanje mnogo poboljšalo otkako je rukovođenje ovom institucijom preuzeo direktor Centra za razvoj i unapređenje sela Bojan Pećanac. Ali, bez novca ni on ne može mnogo.

Nezvanično saznajemo da je Bojan Pećanac imao više sastanaka sa Milom Šarić o tome kako da se novac, prema dogovoru sa bivšim predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, preko udruženja prebaci u Azil na Manjači, koji vodi, i čiji je direktor, Pećanac. Nezvanično, takođe, Šarićeva je ponudila Pećancu da kupi auto za prevoz pasa, takozvani "Kedi", za 30 hiljada maraka, pri čemu bi on morao da potpiše da nema nikakvo pravo na to auto - odnosno da Centar za razvoj i unapređenje sela - već da to auto isključivo služi za potrebe udruženja "Sretan pas".

Od tih pregovora na kraju nije bilo ništa, jer Pećanac nije pristao na ucjene. Tako da se za tih 300 hiljada maraka za sada ne zna gdje su.

Od tog novca trebali su biti izrađeni ispusti za pse, međutim nisu. Dio ispusta za pse sagradilo je humanitarno udruženje Wag Wag, koje je nedavno organizovalo koncert banjalučkog Rok okteta kako bi sagradilo još više ispusta donacijama građana.

Narednu akciju organizuje Udruženje građana “Humanost spaja”, koju vodi Darija Paspalj.

Prema projektnoj dokumentaciji koju imamo na uvid, novac - tačnije 300 hiljada maraka - treba da bude uložen u Azil na Manjači do kraja godine. Za sada nije uložena nijedna marka, a mi smo na kraju avgusta, što znači da teorijski više nije moguće da taj novac dođe u Azil za pse na Manjači.

Takođe saznajemo da Mila Šarić ne namjerava da uloži taj novac na Manjaču, što je i sama potvrdila banjalučkim portalima, tvrdeći da će graditi poseban azil na teritoriji opštine Gradiška, u Laminicima, iako to nije u skladu sa namjenom sredstava koja su došla iz kabineta predsjednika Republike.

Ovdje više nije samo pitanje 300 hiljada maraka. Ovdje je sada pitanje ko je i za šta krivično odgovoran. Moralno, onaj koji je uzeo taj novac i odlučio da ga ne da onima koji nemaju glas već imaju očajnički lavež, sam sebi je presudio.